česta pitanja

Pozdrav! Već me jako dugo muči jedno pitanje pa se nadam da ćete mi moći odgovoriti - što je to modificirani škrob?!!! Da li je to GMO škrob?
Unaprijed zahvaljujem. I.

Pozdrav,
modificirani skrob, srećom, nemam nikakve veze s genetski modificiranim organizmima. To je prirodni škrob tretiran kiselinom, ili nekim drugim kemikalijama, kako bi se promijenila neka prirodna svojstva škroba. Svi aditivi od broja E-1401 do broja E-1451 predstavljaju neki oblik modificiranog škroba. Provjerite na našim stranicama. Modifikacije prirodnih tvari redovita su napast prehrambenih tehnologa i kemičara. U tom kemijskom nasilju nad prirodom skriva se vjera u ljudski genij koji je sposoban popraviti prirodu. Srećom, u slučaju modificiranja škroba, dobiveni produkti nisu štetni za ljudsko zdravlje. Točnije, znanstveno to još nije dokazano.

Valerije Vrček

Poštovani!
Na vašim stranicama navodite da ekspandirana žita mogu sadržavati neke "sumnjive" aditive pa me to malo prestrašilo s obzirom da pločice ekspandiranog kukuruza i riže jede moje dijete (1,5 god). To su jedine grickalice koje sam mu davala vjerujući kako u njima nema ništa štetno. Čitam deklaracije na proizvodima, pogotovo otkad imam dijete, zato sam i mislila da u tim pločicama nema ništa štetno. Piše da je sastav; kukuruz (99,7%), morska sol (0,3%). Molim vas neko mišljenje.
Možda sam ja naivna, ali trudim se vjerovati da proizvod zaista sadrži samo ono što piše na deklaraciji.
Drugo pitanje; vidim da se mononatrijev glutaminat u namirnicama često
krije pod nazivom "prirodna aroma".
Baš čitam deklaraciju na kiselim krastavcima i jedan od sastojaka je i prirodna aroma. Jel to onda to?
Kada prirodna aroma stvarno znači nešto prirodno? Postoji li tako nešto uopće?
Puno vam hvala
I.

Poštovana,

1. Ne preostaje Vam drugo nego držati deklaraciju istinitom. Sumnje Vam može otkloniti jedino neka nadležna institucija, ali to ćete morati platiti.

2.Na našim stranicama pod rubrikom O ADITIVIMA pod točkom 10. piše:

"Arome se dodaju namirnicama radi aromatiziranja ili dopunjavanja arome, a čine najveću skupinu tvari koje se ne moraju točno deklarirati. U Europskoj Uniji na listi dopuštenih aroma nalazi se 2700 (!) različitih tvari. Osim mirišljivih sastojaka (10-20%) arome smiju sadržavaati i nosače, pojačivače okusa, sredstva za konzerviranje, razrjeđivače.
Te aditive proizvođači nažalost nisu dužni deklariratti kao ni naziv mirišljive tvari, a s etikete gotovog proizvoda potrošač ddoznaje samo je li u pitanju prirodna ili umjetna aroma.
Oznaka "prirodna aroma" smije se upotrijebiti u deklaraciji kada je aromatski sastojak dobiven isključivo iz namirnice čiju oznaku nosi. Npr. aroma vanilije smije se označiti kao «prirodna aroma» samo ako je dobivena iz ploda vanilije,za razliku od umjetne arome vanilije, koja se dobiva sintetskim putem te se u tom slučaju označava samo kao «aroma « (ili «aromatizirano»). Ponekad možemo naići na proizvode na kojima se neka aroma deklarira kao «prirodno-identična». Riječ je zapravo o umjetnoj aromi koja je po svom kemijskom sastavu jednaka prirodnoj."

Dakle, mononatrijev glutaminat može biti sakriven kao dodatak nekoj aromi. O tome Vas nitko ne treba obavijestiti i ni na koji način niste zastićeni.

Lista aromatskih i drugih tvari čija je kolčina u hrani posebno ograničena, /našeg Pravilnika o prehrambenim aditivima /trenutno sadrži uz 12 tvari (agaricinska kiselina, aloin, azaron, berberin, kumarin, cijanovodična kiselina, hipericin, pulegon, kvasin, safrol, santonin, tujon) propisanih EU direktivama i nekoliko drugih biolološki aktivnih tvari: spartein, kokain, kinin i kofein.

Moje osobno stajalište jest da dobroj hrani nije potrebna nikakva industrijska aroma. Aroma najčešće predstavlja kozmetički trik i kemijsko nasilje nad hranom.

Pozdrav,

Valerije Vrček

Zanima me koji je e broj za glutar aldehid?
Hvala
M.M.

Poštovana,
glutaraldehid nije prehrambeni aditiv i stoga nije obilježen E-brojem. Štoviše, glutaraldehid ne smije biti prisutan u hrani. Takva je hrana neispravna, odnosno kemijski kontaminirana. Više o glutarledehidu možete saznati iz dva odgovora na često postavljana pitanja u rubrici NOVOSTI na nasim web-stranicama.

Pozdrav,
Valerije Vrček

Poštovana,
spojevi koje navodite su vitamini iz skupine B. Budući da je Cedevita vitaminski praškasti pripravak, onda je normalno da mora sadržavati vitamine.
Dakle:
kalcij pantotenat - vitamin B5
tiamin mononitrat - vitamin B1
natrij riboflavin-5-fosfat - vitamin B2
piridoksin hidroklorid - vitamin B6
cijanokobalamin - vitamin B12
folna kiselina - opet oblik i predstavnik vitamina B (najviše je ima u telećoj jetri, leći, grahu, špinatu i blitvi. Jedna od glavnih funkcija folne kiseline je produkcija crvenih krvnih stanica koje prenose kisik u sve tjelesne stanice i tkiva. Razdražljivost, umor, depresija, dekoncentracija, nesanica i upala desni mogu biti znakovi nedostatka folne kiseline u prehrani.)

Srdačan pozdrav,

dr.sc. Ivana Vinković Vrček

Poštovani,

nadam se da ćete mi pomoći na dugom putu koji nam predstoji, jer je moj sin alergičan na E110.
Isto smo otkrili slučajno, nakon što mu je od propisanog sirupa za alergiju, Aeriusa, bilo još gore, jer ga upravo on sadrži.
Kako se E110 nalazi u skoro svim proizvodima koji su namijenjeni djeci, čini se da nam predstoji potpuno mijenjanje stila života.
Na koje bismo još E aditive trebali pripaziti?
Sad nas je pomalo strah davati djetetu bilo što od neke industrijske hrane, bez obzira na to što na deklaraciji nema E110.
Ima li on neki naziv koji bi ga mogao zamaskirati?
Zahvaljujem Vam se unaprijed,
S.B.

Poštovana,
ne želimo ulaziti u procjenu ispravnosti postupaka za određivanje alergije Vašeg djeteta na jedno jedino prehrambeno bojilo E-110 (!?).
Međutim, treba znati slijedeće. Aditiv E-100 (Sunset Yellow FCF ili Gelborange S) je umjetno narančasto bojilo i pripada skupini azo-spojeva koje karakterizira slična struktura i slična toksikološka svojstva. Ta azo-bojila koriste se isključivo za nepotrebno "farbanje" prehrambenih proizvoda. Tu se još nalaze aditivi s oznakama E-102, E-104, E-122, E-123, E-124, E-128, E-129, E-131, E-132, E-133, E-151, E-154, E-155. Provjerite njihove strukture na našim stranicama Savjetovališta. Sve te kemikalije sadrže istu azo-skupinu koja se u organizmu redovito hidrolizira, kida, pri čemu nastaju reaktivni intermedijeri odgovorni za niz patoloških procesa. Sumnjamo da je ijedan od ovih spojeva dobar za Vaše dijete (ili bilo koje drugo dijete). Štoviše, jedan od ovih nabrojanih aditiva, E-128, nedavno je (konačno) zabranjen za uporabu u cijeloj Europskoj Uniji, dok je desetak njih u procesu preispitivanja sigurnosti, odnosno štetnosti.
Dakle, jedan skroman savjet jest uvijek isti - izbjegavajte obojane proizvode, a posebno nabrojane aditive. U pravu ste ako želite industrijske proizvode (smrznuta hrana, fast-food prehrana, konzervirani proizvodi, gotova jela iz vrećica, te široki spektar sokova, grickalica i slatkiša, itd) zamijeniti svježim namirnicama, vodom i domaćim kolačima... Sretno

Valerije Vrček

Poštovana,
crvenom bojom označili smo one aditive koje bi bilo poželjno izbjegavati, te za koje postoje znanstvene studije koje ukazuju na njihovu moguću štetnost za zdravlje ljudi.
E330 ili limunska kiselina nije kancerogen, bezopasan je i dopušten je i u ekološkoj proizvodnji namirnica.

Srdačan pozdrav,
mr.sc. Ivana Vinković Vrček, dipl. Inž. medicinske biokemije

Sve pohvale vašoj stranici o E- brojevima!

Imam jedno pitanje ....na vašoj stranici sastojak E330 je označen sivom
bojom ... dakle nije jako opasan, medjutim na stranici
http://www.zpr.fer.hr/predmeti/erg/2005/antic/ebrojevi.html isti taj E330 je obilježen kao "najopasniji dodatak (izaziva rak)".
Dakle, zanima me da li je taj E330 stvarno toliko opasan (kao što kažu oni)ili nije (kao sto kažete vi)?

Puno hvala, pozdrav......i jos jednom svaka čast na
http://e-brojevi.udd.hr/!

Pozdrav
T.

Poštovani,

limunska kiselina (aditiv označen brojem E330) kao i sve njezine soli citrati (aditivi označeni brojevima E331, E332 i E333) prirodne su tvari i bezopasne su za ljudsko zdravlje. Stoga za te spojeve nije ni odredjena ADI-vrijednost, odnosno preporučena dnevna doza koja se sigurno može konzumirati. Na nekim takozvanim "crnim listama aditiva" navodi se da limunska kiselina uzrokuje rak. Ta informacija je jednostavno netočna. Ili se radi o lapsusu ("lapsus calami", možda su autori liste mislili na E320, butilhidroksianisol, koji je zaista problematična kemikalija upitne sigurnosti) ili se radi o tragikomičnoj zabuni prijevoda nekih tekstova s njemačkog jezika. Naime, limunska kiselina sudjeluje u normalnom metabolizmu ljudskog organizma kojeg nazivamo Krebsov ciklus (prema imenu njemačkog znanstvenika Krebsa); buduci da "krebs" na njemačkom znači i "rak", moguća je bila i takva zabuna...
Uostalom, na listi koju navodite kao "dokaz" o štetnosti limunske kiseline, lako možete uočiti da su sve soli limunske kiseline (citrati, E331-333) navedene kao bezopasni aditivi, dok je sama limunska kiselina navedena kao karcinogena. To je besmisleno, jer ljudski organizam ne može razlikovati "porijeklo" limunske kiseline i njezinih soli. Limunska kiselina i njezine soli nalaze se u tjelesnim tekućinama u stalnoj ravnoteži ("gdje god se nalazi limunska kiselina, nalaze se i citrati") pa prema tome njihovi biološki efekti moraju biti direktno povezani (ako ne isti, onda vrlo slični). Takvo nepoznavanje osnovnih svojstava limunske kiseline i njezinih soli upućuje na zaključak da je lista sastavljena od nepouzdanog izvora.
Konačno, ta lista nije sastavljena, kako se navodi u prilogu, na Klinici za dječju onkologiju u Duesseldorfu, niti ta Klinika ima ikakve veze s navedenom listom u kojoj se limunska kiselina proglašava karcinogenom. O tome vam u prilogu šaljemo službeni dopis, odnosno demantij spomenute Klinike.

Pozdrav,
Valerije Vrček
Službeni dopis Klinike za dječju onkologiju iz Düsseldorfa

Prijevod demantija Klinike za dječju onkologiju iz Düsseldorfa, 15. 3. 2005.

Lista aditiva u hrani

Poštovane dame i gospodo,

lista "Dodaci u hrani" kruži već mnogo godina, najprije pod imenom Instituta „Gustave Roussy"iz Villejuifa, zatim pod imenom nepostojećeg Instituta za dijetetiku Sveučilišta Heinrich Heine u Düsseldorfu, te konačno pod imenom Dječje onkolološke klinike iz Düsseldorfa.
Zbog mogućih pravnih implikacija, ravnatelj Sveučilišnih klinika u
Düsseldorfu podnio je državnom odvjetništvu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, budući da je ta lista izazvala veoma veliku nesigurnost kod mnogih - posebno mladih - obitelji. Državno odvjetništvo obustavilo je postupak. I savezna vlada očitovala se o listi i izdala svoj demanti.
Za informacije o aditivima u hrani i njihovim popratnim uöincima obratite se na
Bund für Lebensmittelrecht und Lebensmittelkunde e.V.
Godesberger Allee 142, 53175 Bonn.

U nadi da će Vam ove informacije biti od koristi, srdačno Vas pozdravljam
Prof. Dr. U. Göbel

Poštovani,

postoji li negdje popis aditiva koji su štetni za zdravlje i kako doći do njega ?

Hvala !

Poštovani,
većina aditiva može biti štetna ukoliko se pri svakodnevnoj konzumaciji prekorači njihov "prihvatljivi dnevni unos" ili "Acceptable Daily Intake" odnosno tzv. ADI-vrijednost. Stoga je za većinu tih aditiva službeno određena ADI-vrijednost koja se na listi E-brojeva našeg Savjetovališta nalazi pri dnu opisa svakog takvog aditiva. U toj listi Savjetovališta posebno su crvenom bojom označeni oni aditivi odnosno oni E-brojevi za koje naš stručni tim smatra da je njihova konzumacija posebno rizična za ljudsko zdravlje. Tako, na primjer, za benzojevu kiselinu, odnosno aditiv označen E-brojem 210, ADI-vrijednost iznosi 5 miligrama supstance po kilogramu tjelesne težine potrošača. To znači da će dijete težine 20 kilograma prekoračiti ADI-vrijednost ukoliko dnevno konzumira preko 100 miligrama benzojeve kiseline. To će se dogoditi ukoliko dijete popije 0.66 litre nekog bezalkoholnog pića u kojem se nalazi dozvoljena koncentracija benzojeve kiseline od 150 miligrama po litri pića. S druge strane postoje aditivi koji su potpuno bezopasni pa za njih nije niti određena ADI-vrijednost. Primjer je vitamin C, odnosno askorbinska kiselina, odnosno E-300. Naravno, takav aditiv nije posebno označen crvenom bojom.
Dakle, kliknite na svaki crveno označeni aditiv s naše liste, provjerite njegovu ADI-vrijednost, provjerite količine dozvoljene za pojedine prehrambene proizvode i jednostavnom matematikom odredite da li je lako svakodnevnom konzumacijom tog proizvoda prijeći "prihvatljivi dnevni unos".
Konačno, "prihvatljivi dnevni unos" je privremena veličina koja ovisi o znanstvenim istraživanjima, o najnovijim rezultatima ispitivanja sigurnosti pojedinih aditiva... To nije "konačna brojka" koja će Vas sigurno zaštiti od svih posljedica konzumacije nekog aditiva. Savjet - izbjegavajte crveno obilježene aditive u prehrani.

Pozdrav,
Valerije Vrček

Poštovani,

Kako se snaći u trgovini sa toliko puno informacija? Ne bi li bilo jednostavnije da se zabrani prodaja proizvoda sa štetnim E brojevima ili da proizvodi sa štetnim brojevima budu vidljivo označeni. Možda bi bilo dobro na vašoj stranici objaviti imena takvih proizvoda?
Pozdrav
Z.

Poštovani,
kao prvo, pokušajte smanjiti "ovisnost" vlastite prehrane o različitim smrznutim, gotovim, konzerviranim, obojenim, instant, fast-food surogatima i sličnim industrijskim proizvodima pa će Vaše snalaženje u trgovini biti jednostavnije, a nabava hrane zanimljivija, maštovitija i odgovornija.
Drugo, slažem se s Vama da bi proizvode sa štetnim sastojcima trebalo zabraniti, ali to moraju provesti nadležne institucije. Štoviše, trebalo bi zabraniti i proizvode s nepotrebnim sastojcima kao što su bojila, umjetne arome i pojačivači okusa, koji nemaju nikakve nutritivne vrijednost, već samo marketinške.
Treće, deklaracije o sastojcima su obvezatne za sve proizvode i trebale bi biti čitljive i bez upotrebe povećala. O tome postoji Pravilnik, kojeg se mnogi proizvođači ne drže, ali za korekciju i promjene nedostaje pritisak javnosti i odgovornost nadležnih institucija.
Za kraj, nikada nećemo prozivati pojedine proizvode zbog potencijalne štetnosti ili upitne vrijednosti (takvih zaista ima mnogo), jer je na slobodnom tržištu zabranjena kritika pojedinog "branda". Pokušat ćemo u rubrici "Prenosimo" na našim web-stranicama Savjetovališta o E-brojevima prenijeti sve relevantne vijesti i novosti iz drugih elektronskih medija, pa i onda kada se radi o konkretnim imenima proizvoda. Takvih par priloga već smo stavili u rubriku "Prenosimo" - provjerite!

Pozdrav
Valerije Vrček

poštovani!
naišao sam na vašu web stranicu putem jednog portala. nadam se da ćete mi pomoći riješiti problem koji me muči već duže vrijeme. naime, u svojoj prehrani ne koristim nikakve proizvode životinjskog podrijetla. iako sam već ranije čitao podatke o tome što se krije iza e brojeva, često sam nailazio na kontradiktorne podatke. da li mi možete sa sigurnoąću odgovoriti koji su e brojevi životinjskog podrijetla?
unaprijed zahvaljujem,
h.

Poštovani ,

Isključivo životinjskog podrijetla su slijedeći aditivi:

E120 Carmines, Cochenille, Carmine acid
E901 Pčelinji vosak
E904 Šelak

U proizvodnji cijelog niza drugih aditiva mogu se koristiti sirovine biljnog ili životinjskog podrijetla. Tako npr. E322 (lecitini) uglavnom se proizvode od sirovina biljnog podrijetla ( soja, suncokret, repica), ali mogu se koristiti i jaja.
Nadalje, u proizvodniji nekih aditivi, poput bojila, sladila, aroma, antioksidansa i sl. koriste se nosači i razrjeđivači koji također mogu (ali ne moraju) biti životinjskog podrijetla. Proizvođač na deklaraciji nije dužan navesti podrijetlo sirovina za aditive pa potrošač može doznati podrijetlo aditiva jedino tako da se obrati proizvođaču dotične hrane.
Eto, čini se da je najbolji način kako izbjeći svim zamkama prerađene hrane - koristiti što manje gotovih proizvoda.
U nastavku popis aditiva koji mogu (ali ne moraju) biti životinjskog podrijetla:

Srdačan pozdrav,
Dada Lerotić

Aditivi koji mogu (ali ne moraju) biti životinjskog podrijetla:

E101 Riboflavin (I)
E101a Riboflavin-5'-fosfat (II)
E270 Mliječna kiselina.
E304 Masni esteri askorbinske kiseline (askorbil palmitat, askorbil stearat)
E322 Lecitini
E325 Natrijev laktat
E326 Kalijev laktat
E327 Kalcijev laktat

E338 Fosforna kiselina
E339 Natrijev fosfat (I), Dinatrijev fosfat (II), Trinatrijev fosfat (III)
E340 Kalijev fosfat (I), Dikalijev fosfat (II), Trikalijev fosfat (III)
E341 Kalcijev fosfat (I), Dikalcijev fosfat (II), Trikalcijev fosfat (III)
E343 Magnezijev fosfat (I), Dimagnezijev fosfat (II), Trimagnezijev fosfat (III)
E422 Glicerol
E431 Polioksietilen (40) stearat
E432 Polioksietilen (20) sorbitan monolaurat (Polisorbat 20)
E433 Polioksietilen (20) sorbitan monooleat (Polisorbat 80)
E434 Polioksietilen (20) sorbitan monopalmitat (Polisorbat 40)
E435 Polioksietilen (20) sorbitan monostearat (Polisorbat 60)
E436 Polioksietilen (20) sorbitan tristearat (Polisorbat 65)
E442 Amonijeva sol fosfatidne kiseline
E445 Esteri smola drveta
E450 Dinatrijev difosfat (I), Trinatrijev difosfat (II), Tetranatrijev difosfat (III), Dikalijev difosfat (IV), Tetrakalijev difosfat (V), Dikalcijev difosfat (VI), Kalcijev dihidrogendifosfat (VII)
E451 Pentanatrijev trifosfat (I), Pentakalijev trifosfat (II)
E452 Natrijev polifosfat (I), Kalijev polifosfat (II), Natrijevkalcijev polifosfat (III), Kalcijev polifosfat (IV)
E470 a Natrijeve, kalijeve i kalcijeve soli masnih kiselina
E470 b Magnezijeve soli masnih kiselina
E471 Mono- i digliceridi masnih kiselina
E472 a Ester octene kiseline mono i diglicerida masnih kiselina
E472 b Ester mliječne kiseline mono i diglicerida masnih kiselina
E472 c Ester limunske kiseline mono- i diglicerida masnih kiselina
E472 d Ester vinske kiseline mono- i diglicerida masnih kiselina
E472 e Mono- i diacetil ester vinske kiseline mono- i diglicerida masnih kiselina
E472 f Smjesa estera vinske i octene kiseline mono- i diglicerida masnih kiselina
E473 Saharozni ester masnih kiselina
E474 Saharogliceridi
E475 Poliglicerolni esteri masnih kiselina
E476 Poliglicerolni ester interesterificirane ricenoleinske kiseline
( poliglicerolpoliricinolat)
E477 Propilen-glikolni esteri masnih kiselina
E479 b Termooksidirano sojino ulje s mono- i digliceridima masnih kiselina
E481 Natrijevsteroil-2-laktilat
E482 Kalcijevsteroil-2-laktilat
E483 Stearil tartarat
E491 Sorbitanmonostearat
E492 Sorbitantristearat
E493 Sorbitanmonolaureat
E494 Sorbitanmonooleat
E495 Sorbitanmonopalmitat
E570 Stearinska kiselina
E585 Željezni (II) laktat
E620 Glutaminska kiselina
E621 Mononatrijev glutaminat
E622 Monokalijev glutaminat
E623 Kalcijev diglutaminat
E624 Monoamonijev glutaminat
E625 Magnezijev diglutaminat
E630 Inozinska kiselina
E631 Dinatrijev 5'- inozinat
E632 Kalijev 5'- inozinat
E633 Kalcijev 5'- inozinat
E634 Kalcijev 5'- ribonukleotid
E635 Dinatrijev 5' - ribonukleotid
E640 Glicin i njegove natrijeve soli
E920 Cistein (I),L-cistein, Natrijev cisteinhidroklorid (II), Kalijev cistein hidroklorid
(III)
E966 Laktitol
E1105 Lizozim
E1518 Glicerintriacetat (Triacetin)

Nosači i razrjeđivači nosača bojila, aroma, sladila....koji mogu (ali ne moraju) biti životinjskog podrijetla:

E322 Lecitini
E341 Kalcijev fosfat (I), Dikalcijev fosfat (II), Trikalcijev fosfat (III)
E422 Glicerol
E432 Polioksietilen (20) sorbitan monolaurat (Polisorbat 20)
E433 Polioksietilen (20) sorbitan monooleat (Polisorbat 80)
E434 Polioksietilen (20) sorbitan monopalmitat (Polisorbat 40)
E435 Polioksietilen (20) sorbitan monostearat (Polisorbat 60)
E436 Polioksietilen (20) sorbitan tristearat (Polisorbat 65)
E442 Amonijeva sol fosfatidne kiseline
E470 a Natrijeve, kalijeve i kalcijeve soli masnih kiselina
E470 b Magnezijeve soli masnih kiselina
E471 Mono- i digliceridi masnih kiselina
E472 a Ester octene kiseline mono i diglicerida masnih kiselina
E472 c Ester limunske kiseline mono- i diglicerida masnih kiselina
E472 e Mono- i diacetil ester vinske kiseline mono- i diglicerida masnih kiselina
E473 Saharozni ester masnih kiselina
E475 Poliglicerolni esteri masnih kiselina
E491 Sorbitanmonostearat
E492 Sorbitantristearat
E493 Sorbitanmonolaureat
E494 Sorbitanmonooleat
E495 Sorbitanmonopalmitat
E570 Stearinska kiselina
E640 Glicin i njegove natrijeve soli
E966 Laktitol
E1518 Glicerintriacetat (Triacetin)

Hvala unaprijed,
A.J.

Postovani,

prehrambenog aditiva heksamina, koji se oznacava brojem E-239, nema na nasem popisu iz jednostavnog razloga jer ga nema na službenoj listi aditiva odredjenoj prema Pravilniku o prehrambenim aditivima (službene dokumente možete provjeriti na našim stranicama pod poveznicom "pravilnici"). Taj pravilnik vrijedi u Republici Hrvatskoj i, usprkos uvjeravanjima naših nadležnih institucija, još uvijek se razlikuje od sličnih pravilnika koji vrijede u Europskoj Uniji.
Ipak, srećom, za razliku od nekih drugih europskih zemalja, aditiv heksamin nije dozvoljen u Hrvatskoj. U nekim se zemljama heksamin koristi kao konzervans za neke vrste sireva. U organizmu hidrolizira pri ćemu nastaje formaldehid. Formaldehid je karcinogeni spoj pa je, stoga, heksamin potencijalno vrlo štetan prehrambeni aditiv. Osim toga, heksamin može uzrokovati i niz različitih alergijskih reakcija, od urtikarija do astme. Mehanizam toksičnosti heksamina sličan je onomu kod umjetnog zasladjivača aspartama, E-951, kod kojeg u organizmu tijekom razgradnje takodjer nastaje formaldehid. No, za razliku od heksamina, aspartam je dozvoljeni aditiv u Hrvatskoj.

Uz pozdrave,
Valerije Vrček

Poštovani!

Koja umjetna sladila preporučujete dijabetičarima od onih, koja su pristupačna na našem tržištu ili od onih koja se mogu nabaviti u Sloveniji, Austriji ili Njemačkoj?

S poštovanjem

D.K.

S ovakvim pitanjem stavljate nas pred "gotov čin", jer pretpostavljate da je život dijabetičara nemoguć bez svakodnevne potrošnje umjetnih sladila.
Kao prvo, nisu sva sladila umjetna, odnosno, proizvedena sintetskim putem u nekom laboratoriju. Drugo, za zaslađivanje hrane mogu se koristiti i različita druga sredstva koja nisu obilježena E-brojem, odnosno koja se ne nalaze na popisu prehrambenih aditiva službeno dozvoljenih našim Pravilnikom (prema tome, ne nalaze se niti na popisu objavljenom na internetskim stranicama našega Savjetovališta). No u tom slučaju (npr. biljka stevija ili likorica) više ne govorimo o službenim zaslađivačima, već o dijetetskim dodacima hrani koji "pripadaju" drugim pravilnicima… To je formalizam, koji se, barem javno, mora poštivati.
Ista, ili slična "priča", vrijedi u cijeloj Europi.
No, da se vratimo Vašem pitanju. Nažalost, u "službenoj ponudi" umjetnih zaslađivača, mi smo crvenom bojom obilježili upravo one za koje se smatra da mogu, ili jesu, biti štetni za ljudsko zdravlje (E950 - Acesulfam; E951 - Aspartam; E952 - Ciklaminska kiselina; E954 - Saharin; E962 - Aspartam-acesulfamova sol). Upravo se ta umjetna sladila najčešće koriste za zaslađivanje prehrambenih proizvoda. Što to znači da mogu biti štetni? Prilažemo samo jedan primjer: nedavno je skupina znanstvenika pod vodstvom profesora Sofrittija sa uglednog instituta Ramazzini objavila rezultate kojima se dokazuje karcinogeno djelovanje aspartama na ekperimentalnim životinjama (http://www.ehponline.org/docs/2007/10271/abstract.html/). Da li je to dovoljno za oprez, procijeniti sami!
Kad već pitate - koja umjetna sladila - provjerite na našim stranicama: E953 - izomalt, E955 - sukraloza, E965 - maltitol i, na primjer, E966 - laktitol, nisu obilježeni crvenom bojom, što znači da su prikladnija i sigurnija za upotrebu. A zašto se ta sladila uglavnom ne koriste u, na primjer, gaziranim pićima i slatkišima? Zato što su skupa ili tehnološki neprikladna za masovnu proizvodnju. Prema tome, koliko je prehrambenoj industriji stalo do profita, a koliko do Vašega zdravlja - procijenite sami.

Uz pozdrave
Valerije Vrček

Poštovani,

koristim PROLIFE probiotik one male bočice s tekućinom, zbog antibiotika kad ih pijem i zbog toga što ne pijem mlijeko ni jogurt jer sam alergičan na mliječne proizvode...u deklaraciji stoji da sadrži konzervanse E 217 i E 219... pliva navodi da E 217 uzrokuje rak, molim vas recite mi Vaše mišljenje, hvala Vam unaprijed! Da li su ti konzervansi štetni ili ne?
D.B.

Poštovani,
svi p-hidroksi benzoati, označeni od broja E214 do E219 pripadaju skupini takozvanih parabena. Svi se oni u organizmu razgraduju do p-hidroksi benzojeve kiseline. Za sve parabene, a posebno za E219, koji navodite, postoji niz znanstvenih radova koji upozoravaju da se radi o potencijalno štetnim kemikalijama. Posebno se govori o njihovom estrogenom i karcinogenom djelovanju, a moguće je da uzrokuju razne oblike alergija. Osim u rehrambenim proizvodima, parabeni se koriste i u kozmetičkoj industriji. Upravo je s masovnom upotrebom parabena, kao kozmetičkih konzervansa, započela znanstvena kontroverza oko njihove sigurnosti/štetnosti (takozvani parabenski paradoks). O njihovoj sigurnosti možete se opširno informirati na stranicama Radne grupe za okoliš (EWG): http://www.cosmeticsdatabase.com/

Tek za ilustraciju prilažemo nekoliko originalnih znanstvenih studija koje dokazuju njihovo hormonsko, karcinogeno i alergijsko djelovanje:

1. Edwin J. R., et al. "Some Alkyl Hydroxy Benzoate Preservatives
(Parabens) Are Estrogenic. Toxicology and Applied Pharmacology." 1998,
153, 12-19.
2. Fernandez, S. V. et al. "Estradiol and its metabolites
4-hydroxyestradiol and 2-hydroxyestradiol induce mutations in human
breast epithelial cells." International Journal of Cancer 2006, 118,
1862-8.
3. Cashman, A. L.; Warshaw, E. M. "Parabens: a review of epidemiology,
structure, allergenicity, and hormonal properties." Dermatitis. 2005,
16, 57-66.
Nije poznato zbog čega se u nekim prehrambenim proizvodima koriste baš
parabeni. To su uglavnom financijski, marketinški ili tehnološki
razlozi, ali nikako prehrambeni, budući da parabeni nemaju nikakva
nutritivna svojstva. U svakom slučaju ti konzervansi su upitne
sigurnosti (i upitne vrijednosti), te postoji rizik uslijed svakodnevne
upotrebe. Nikome ne želimo dokazivati da su ti spojevi karcinogeni, ali
isto tako, nikome ne želimo preporučiti njihovu upotrebu.

Uz pozdrave,
Valerije Vrček

I.K.

Poštovana,
glutaraldehid se koristi za sterilizaciju u medicini i kao konzervans, ali NIKAKO u prehrambenim proizvodima. Njega nema na popisu prehrambenih aditiva, niti je obilježen E-brojem. Stoga nam nije jasno odakle sveza između alergijskih pojava i glutaraldehida u hrani. Glutaraldehid jest "nezgodan" i toksičan, ali njega u hrani ne bi smjelo biti.
No, kad kažete da imate reakcije na grickalice i slične proizvode, to upućuje na drugu vrstu reakcije. Vjerojatno se radi, što nije rijedak slučaj, o preosjetljivosti na pojačivače okusa glutaminate i guanilate koji su obilježeni E-brojevima od E-620 do E-629. Provjerite njihova svojstva i upotrebu na našim stranicama pod navedenim E-brojevima. Upravo se nalaze, u velikim količinama, u proizovdima koje i sami navodite. Poznato je da ti pojačivači okusa izazivaju alergijske reakcije, ali i mnoge druge posljedice po ljudsko zdravlje. To su potpuno nepotrebni dodaci u našoj prehrani, stoga je njihova konzumacija civilizacijski neprihvatljiv rizik.
Nažalost, radi se u Vašem slučaju o glutaminatima, guanilatima ili glutaraldehidu, morat ćete ponovo provjeriti na izvoru "Vaših" dezinformacija.

Pozdrav i sretno,
Valerije Vrček

Prije svega željela bih Vam se zahvaliti na odgovoru na moj upit.
Mislim da Vam možda nisam dobro pojasnila svoj problem .Naime, zbog probavnih problema u obliku refluksa, duodenitisa ,anemije, žgaravice,bolova u probavnom traktu sam upućena na alergološko testiranje na nutritivne alergene,konzervanse i aditive i alergološki test je ispao pozitivan na glutamat+glutaraldehid.Sve što sam dobila od liječnika jest uputa da se isti nalaze kao konzervansi u : mesu,školjkama ,gljivama,kozmetici,sredstvima za njegu kose,sirevima,grickalicama,umjetnim juhama i umacima i zamjeni za sol...za ovo zadnje i ne znam što predstavlja.Propisan mi je antihistaminik koji se ne konzumira dulje vrijeme i ono što bi željela,a nadala sam se od Vas saznati jest kako izblegavati te alergene jer ne želim, niti se smije stalno uzimati tablete.Upoznata sam sa tkz.pojačivačima okusa koji se nalaze u svim grickalicama,a poglavito u svakoj salmi, šunki,pašteti......,no nažalost danas kada je teško dobiti pravu i točnu informaciju,često naletimo na mnoštvo pogrešnih.Zato sam Vam se i obratila za pomoć jer dok čekam beskrajan red kod specijalist želim koliko to mogu sama sebi pomoći .Pohvale za ovu stranicu i slobodno odgovorite ako imate želju..Hvala još jednom.
S poštovanjem
I.K.

Poštovana,
još jednom: glutaraldehid ne smije biti u hrani! Hrana koja sadrži taj aldehid jest zagađena. Najčešći način kontaminacije hrane glutaraldehidom jest migracija tog spoja iz plastične ambalaže koja je u kontaktu s hranom. Ali to NITKO ne provjerava! I tu Vas nitko neće zaštititi. Dakle, jedan način da izbjegnete mogućnost kontakta s glutaraldehidom je da ne uzimate npr. mesne proizvode, sireve, i slično, koji su upakirani u plastičnu ambalažu. Nažalost, naše savjetovalište za E-brojeve pokriva samo područje prehrambenih aditiva, stoga je glutaraldehid, bilo njegova upotreba u kozmetici, bilo kontaminacija hrane tim spojem, izvan grupe spojeva kojima se aktivno bavimo.
Druga je stvar s glutaminatima - pojačivačima okusa. Kao prvo, začudjuje me liječničko povezivanje glutaminata i glutaraldehida, jer međusobno ti spojevi nemaju nikakve veze niti sličnosti. Sve to baca sumnju na kvalitetu alergoloških testova. No, pod pretpostavkom da doista jeste osjetljivi na glutaminate, najbolji način da ih izbjegnete jest uporaba što više svježih i prirodnih namirnica. Znam da je taj savjet "topla voda", ali još uvijek je mudriji od industrijskog nasilja glutaminatima nad hranom. Srećom, većina namirnica koja sadrži glutaminate, obilježena je E-brojevima od E-620 do E-525. To su hrenovke, paštete, suhomesnati proizvodi, mnogi umaci, različiti dodaci jelima, hase, mesni naresci, grickalice, juhe u kockama, juhe iz vrećica, različiti mješani začinski pripravci, kečap, gume za žvakanje, senf, hren, majoneze, zubne paste, zatim kompletna kineska kuhinja, japanski restorani... Jednostavno nema recepta za točno i sigurno lociranje glutaminata u proizvodima. Preostaje Vam jedino da vjerujete u deklaracije i da izbjegavate one proizvode koji su obilježeni navedenim E-brojevima.
Ili, kao sto sam već rekao, poslušajte zdrav razum i jedite kvalitetne proizvode.
Pozdrav
Valerije Vrček